Permisia de a republica acest rezumat a fost acordată numai în scopul includerii sale în baza de date a Curții HUDOC. © Office of the Representative of the Republic of Croatia before the European Court of Human Rights. All rights reserved. Permisia de a republica acest rezumat a fost acordată numai în scopul includerii sale în baza de date a Curții HUDOC. © Office de l'Agent de la Republica Croația before the European Court of Human Rights. © All rights reserved. Lautorizația de a publica acest rezumat a fost acordată în scopul includerii sale în baza de date a Curții HUDOC. © Office of the Representative of the Republic of Croatia before the European Court of Human Rights. © All rights reserved. Permisia de a republica acest rezumat a fost acordată numai în scopul includerii sale în baza de date a Curții HUDOC. © Office of the Representative of the Republic of Croatia before the European Court of Human Rights. © PRESENTERI PRODUCTIVI SULTIVI IUDI IUDIUI PRINCEVIȚI PRODUCTIVI VIUDI.
În urma unei interviuri, un student al institutului a fost avertizat că are nevoie de o licență de executare, dar inspectorul-șef nu a considerat necesar să-i ia arma. În acel moment, poliția nu a fost conștientă de faptul că pacientul a suferit de depresie, agresivitate și agresivitate, iar în luna iunie 2008 a fost solicitat ajutor de către inspectorul-șef pentru a-și stabili scopurile. În urma unei cereri de judecată, inspectorii-șef au cerut judecătorii să stabilească dacă acuzația de crimă nu este necesară.
În temeiul articolului 2 din Convenție, reclamanții au protestat împotriva acțiunii poliției, susținând că ea a propus să ia măsurile necesare pentru a preveni tragerea de focuri în cadrul instituției. OCJENA ESLJP a adoptat o decizie de anchetă în care a stabilit că, în urma evaluării admiterii cererii, ESLJP a respins situația victimei reclamantului. Respingând la acuzația statului, reclamantul nu are locus standi, precum și în fața instanțelor naționale, așa și în fața ESLJP, ESLJP a adoptat o decizie în care a considerat că termenul "victorie" trebuie interpretat în sensul convenției autonome.
Dacă statul a îndeplinit obligația de a stabili un cadru legislativ și administrativ eficace, nu va fi răspunzător pentru daunele materiale produse de obligațiile pozitive prevăzute la art. 2 din Convenție, dacă viața este afectată de o greșeală individuală sau din neatenția sa (Lopes de Sousa Fernandes împotriva unei activități mai mari [VV], stavak 165). O altă obligație pozitivă care rezultă din art. 2 alineatul 1. Convenția poate obliga statele membre să adopte măsuri preventive care să protejeze persoanele ale căror vieți pot fi puse în pericol de alte persoane.
În conformitate cu analiza efectuată de instanțele naționale, nu a existat nicio dovadă a unei eventuale propustii în procesul de eliberare a licenței sau în lipsa inspectorului-șef, iar ESLJP nu a avut motive să pună la îndoială concluziile instanțelor naționale și nu a găsit în ele deficiențe care ar indica încălcarea obligațiilor pozitive în temeiul articolului 2 din Convenție. Astfel, autoritatea națională de reglementare a instituțiilor de drept intern a stabilit că, în contextul activităților periculoase care reprezintă utilizarea unor arme, autoritatea națională de reglementare a instituțiilor de drept intern nu poate să asigure o situație de pericol specifică.
În alte cuvinte, nu se poate spune că circumstanțele și faptele din cauza reclamantului au activat obligația pozitivă a statului de a lua măsuri preventive individuale de protecție a victimelor împușcăturilor în sensul articolului 2 din Convenție. CJUE a subliniat în special că concluzia sa cu privire la această chestiune nu a fost influențată de faptul că reclamantul avea probleme de sănătate mintală, dar că acestea au fost ulterior stabilite în timpul anchetei. Secretul datelor medicale reprezintă un dezavantaj esențial în dreptul reglementat de statul membru, protejat de art. 8 din Convenție.
Având în vedere importanța dreptului protejat de art. 2 al Convenției și în contextul utilizării armelor de foc care implică un pericol de viață, Curtea Europeană a Drepturilor Omului a decis să examineze dacă statul-reprezentant are un rol special în protecția securității publice. În scopul protecției generale a societății, Curtea Europeană a Drepturilor Omului este în principiu o previziune pentru situațiile în care un pericol de viață provine de la persoane în serviciul sau sub supravegherea lor, dar nu se aplică în cazul în care statul-reprezentant este responsabil pentru stabilirea și stabilirea condițiilor pentru posesia și purtarea legală a armelor. În acest context, întrebările cheie au apărut: - Ce măsuri ar putea fi luate în mod rezonabil de la autoritățile naționale, care ar putea evita un pericol de viață, începând cu acțiunile care au fost inițiate direct de către autoritățile naționale; - Ce măsuri rezonabile ar putea fi luate pentru a preveni schimbarea riscului de viață?
Deși nu se poate concluziona cu certitudine că evenimentele s-ar fi desfășurat diferit dacă autoritățile lor ar fi acționat diferit, Curtea Europeană a Drepturilor Omului a subliniat că autoritățile naționale au posibilitatea de a interveni asupra autorului infracțiunii. O măsură preventivă este chiar dacă este examinată, dar nu este în cele din urmă executată. În plus, luarea măsurilor nu ar reprezenta o intervenție semnificativă în drepturile autorului infracțiunii și nici nu ar fi necesitat ca autoritățile naționale să efectueze un test de proporționalitate. Având în vedere că obiectul reclamantului este legat de deținerea și posesia armelor de foc, în care caz există obligația de a investiga în primul rând statele membre, fără a se folosi de un sistem de control riguros care să asigure reducerea pericolului cauzat de o astfel de activitate, Curtea Europeană a Drepturilor Omului a constatat că autoritățile naționale nu au obținut suficiente dovezi. Curtea Europeană a Justiției a concluzionat că nu au obținut suficiente dovezi. Curtea Europeană a constatat că nu au obținut dovezi suficiente pentru a stabili dacă investigația a fost efectuată în conformitate cu art. 2.6, art. 2.57 din Convenția EUROPA.
30.000,00 EUR pentru prejudicii nemonetare pentru fiecare gospodărie 6.818,56 EUR pentru cheltuieli și cheltuieli pentru fiecare gospodărie cu excepția lui Elmeri Kotilainen [1] Urmările de anchetă trebuie să fie adecvate, autoritățile competente trebuie să fie la curent în desfășurarea anchetelor și trebuie să includă familiile persoanelor preminale, iar ancheta trebuie să fie independentă.
© Ured zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava. Sva prava pridržana. Dopuštenje za ponovno objavljivanje ovog sažetka dano je isključivo u svrhu uključivanja u HUDOC bazu podataka Suda.
© Office of the Representative of the Republic of Croatia before the European Court of Human Rights. All rights reserved. Permission to re-publish this summary has been granted for the sole purpose of its inclusion in the Court’s database HUDOC.
© Bureau de l’Agent de la République de Croatie devant la Cour européenne des droits de l’homme. Tous droits réservés. L’autorisation de republier ce résumé a été accordée dans le seul but de son inclusion dans la base de données HUDOC de la Cour.
Nacionalna tijela nisu primijenila dostupne preventivne mjere
radi sprečavanja opasnosti koja je proizlazila iz
posjedovanja vatrenog oružja
Podnositelji zahtjeva su članovi obitelji i srodnici osoba koje su poginule u pucnjavi
u Stručnom institutu Kauhajokiju (dalje: institut) dana 23. rujna 2008.godine. Počinitelj, koji je bio student instituta, vatrenim oružjem koje je legalno kupio i nosio ubio je devetoro kolega i jednog nastavnika, a potom je i sam sebi oduzeo život. Dan prije pucnjave, počinitelj je pozvan na razgovor s glavnim inspektorom zbog objave videa i poruka uznemirujućeg sadržaja na internetu u kojima je, između ostalog, pucao iz pištolja i spominjao rat i umiranje. Po obavljenom razgovoru počinitelju je izrečeno usmeno upozorenje, ali glavni inspektor u tom trenutku nije smatrao potrebnim oduzeti mu pištolj. U tom trenutku policiji nije bilo poznato da počinitelj pati od depresije, napadaja panike i agresije, a zbog čega je u srpnju 2008. potražio i profesionalnu pomoć te mu je određena i terapija. U kaznenom postupku koji je uslijedio nakon pucnjave, glavni inspektor optužen je za povredu službene dužnosti i za ubojstvo iz nehaja. Optužbama državnog odvjetnika pridružili su se i podnositelji zahtjeva su u tom postupku iznijeli svoje odštetne zahtjeve protiv države. Okružni sud odbacio je optužbe protiv glavnog inspektora. No žalbeni sud, nakon što je utvrdio da podnositeljima zahtjeva nedostaje aktivna legitimacija za predmetnu optužbu, i neovisno o tome proglasio je glavnog inspektora krivim za nesavjesnu povredu službene dužnosti. Pritom je žalbeni sud posebno ispitao i odštetne zahtjeve podnositelja te je utvrdio da ne postoje dokazi koji bi ukazivali da su finske vlasti postupale nesavjesno, i da su stoga bile odgovorne nadoknaditi štetu podnositeljima. Naknadno podneseni zahtjev za reviziju Vrhovni sud je odbio.
Temeljem članka 2. Konvencije podnositelji zahtjeva prigovorili su zbog postupanja policije tvrdeći da je ona propustila poduzeti potrebne mjere kako bi spriječila pucnjavu u institutu.
OCJENA ESLJP-a
Dopuštenost
Ocjenjujući dopuštenost zahtjeva, ESLJP je uvodno ispitao status žrtve podnositelja zahtjeva. Osvrnuvši se na prigovor države da podnositeljima nedostaje
locus standi,
kako pred nacionalnim sudovima tako i pred ESLJP-om, ESLJP je istaknuo da se pojam „žrtve“ mora interpretirati u autonomnom konvencijskom smislu. Stoga kako bi netko mogao tvrditi da je žrtva pred ESLJP-om, mora postojati dostatna izravna veza između podnositelja i povrede koju je navodno pretrpio, izostanak priznanja te povrede od strane nacionalnih vlasti (bilo izravnog ili u sadržaju), a onda i izostanak isplate dostatne pravične naknade (
Gorraiz Lizarraga i drugi protiv Španjolske
, stavak 35.,
Scordino protiv Italije br. 1
[VV], stavci 178.-213.). S obzirom da su podnositelji zahtjeva bliski srodnici preminulih u pucnjavi te da im nacionalne vlasti nisu priznale povredu prava Konvencije, kako izravno tako i prešutno, a onda posljedično ni isplatili pravičnu naknadu, ESLJP je utvrdio da se podnositelji mogu smatrati žrtvama u autonomnom smislu Konvencije.
Osnovanost
ESLJP je najprije istaknuo materijalne pozitivne obveze očuvanja života koje članak 2. stavak 1. Konvencije nameće državama članicama. Prije svega, država je obvezna uspostaviti djelotvoran zakonodavni i upravni okvir koji odvraća prijetnje i štiti pravo na život (
Cavit Tınarlıoğlu protiv
Turske
, stavak 86.). (
Öneryıldız protiv Turske
[VV], stavak 71. i stavak 89.). Što je veća opasnost od neke aktivnosti veća je i obveza države da poduzme preventivne mjere kako bi umanjila izglede da se ta opasnost i konkretizira. No, ako je država ispunila obvezu uspostavljanja djelotvornog zakonodavnog i upravnog okvira, neće odgovarati za povredu materijalne pozitivne obveze iz članka 2. Konvencije ako je život povrijeđen zbog pogreške pojedinca ili njegovog nehaja (
Lopes de Sousa Fernandes protiv Portugala
[VV], stavak 165.).
Druga pozitivna obveza koja proizlazi iz članka 2. stavka 1. Konvencije nameće državama članicama obvezu poduzimanja preventivnih mjera radi zaštite osobe čije je život ugrožen kažnjivim radnjama druge osobe. Obveza države nastaje kada se utvrdi da su vlasti u relevantnom trenutku znale ili trebale znati za postojanje stvarne i neposredne opasnosti za život točno određene osobe ili osoba zbog kažnjivih radnji treće osobe (
Osman protiv Ujedinjenog Kraljevstva
[VV], stavci 115.,116.). No, obveza poduzimanja preventivnih mjera može nastati ne samo u odnosu na jednu ili više osoba koje su prepoznate kao moguće mete smrtonosnog djela, već i kada postoji stvarna i neposredna opasnost za javnu sigurnost (
Maiorano i drugi protiv Italije
, stavak 107.). U takvim situacijama nacionalne vlasti moraju pristupiti posebno revno pri uklanjanju opasnosti koja proizlazi iz potencijalnih radnji određenih pojedinaca u njihovoj službi ili pod njihovim nadzorom, a kako bi pružile opću zaštitu prava na život (
Mastromatte protiv Italije
[VV], stavak 74.).
Primjenjujući navedena načela na predmet podnositelja, ESLJP je analizirao zakonodavni okvir primijenjen u nacionalnom postupku te u njemu nije pronašao nedostatke koji bi ukazivali na povredu pozitivne obveze u okviru članka 2. Konvencije. Naime, počinitelju je dozvola za kupnju i nošenje oružja izdana u skladu sa zakonom nakon što je s njim razgovarao glavni inspektor koji mu je dozvolu izdao. Sukladno provedenoj analizi nacionalnih sudova, nije bilo dokaza o eventualnim propustima u postupku izdavanja dozvole ili nemaru glavnog inspektora, a ESLJP nije imao razloga zaključke nacionalnih sudova dovesti u pitanje. Stoga je ESLJP utvrdio da su, u kontekstu opasne aktivnosti koju predstavlja korištenje vatrenog oružja, nacionalne vlasti osigurale djelotvoran i odvraćajući regulatorni okvir.
Nadalje, razmatrajući postupanje nacionalnih vlasti kao i utvrđenja finskih sudova, ESLJP nije mogao utvrditi je li postojala stvarna i neposredna opasnost za život studenata instituta za koju je policija trebala znati prije napada. Sukladno praksi ESLJP-a, valja razlikovati situacije u kojima su objavljene zagonetne poruke i video na internetu, a koje ne sadrže nikakve specifične prijetnje, od neselektivnog ubijanja ljudi na određenom mjestu (
Van Colle protiv Ujedinjenog Kraljevstva
, stavak 99.). Prema utvrđenjima nacionalnih sudova, iako su postojale određene indicije koje su ukazivale da bi počinitelj mogao izvršiti napad na život, ubojstva koja je počinio na Institutu nisu se razumno mogla predvidjeti. Drugim riječima, ne može se reći da su okolnosti i činjenice u predmetu podnositelja aktivirale pozitivnu obvezu države da poduzme pojedinačne preventivne mjere zaštite žrtava pucnjave u smislu članka 2. Konvencije. ESLJP je posebno naglasio da na njegov zaključak o ovom pitanju nije utjecala činjenica da je podnositelj imao problema s mentalnim zdravljem, a kako je naknadno utvrđeno tijekom istrage. Tajnost zdravstvenih podataka predstavlja ključno načelo u pravnim uređenjima država članica, a štiti se i člankom 8. Konvencije. Stoga je bilo kakav argument da su nacionalne vlasti trebale pribaviti zdravstveni karton počinitelja kako bi provjerili je li počinitelj imao problema s mentalnim zdravljem prije izdavanja dozvole za kupovinu i nošenje vatrenog oružja ESLJP-u neprihvatljiv. Dostupnost zdravstvenih podataka pojedinca policiji ne može biti stvar rutine već podliježe uvjetu nužnosti i zahtijeva posebno opravdanje u svakoj pojedinoj situaciji.
S obzirom na važnost prava koje se štiti člankom 2. Konvencije, a u kontekstu upotrebe vatrenog oružja kojem je inherentna visoka opasnost po život, ESLJP je odlučio ispitati je li država postupala posebno revno pri zaštiti javne sigurnosti. Obvezu opće zaštite društva, ESLJP je načelno predvidio za situacije u kojima opasnost po život dolazi od pojedinaca u njihovoj službi ili pod njihovim nadzorom, no primjenjiva je i u predmetu podnositelja jer je država odgovorna za određivanje i uspostavu pretpostavki za zakonitu kupovinu i nošenje oružja. U tom kontekstu, ključnim su se pokazala pitanja:
-
Jesu li postojale mjere čije se poduzimanje moglo razumno očekivati od nacionalnih vlasti, a kojima se mogla izbjeći opasnost po život, imajući na umu postupke počinitelja koji su neposredno prethodili pucnjavi?; te
-
Jesu li razumne mjere koje su nacionalne vlasti propustile poduzeti mogle pružiti realnu mogućnost promjene ishoda ili ublažavanja te opasnosti?
Iako se ne može sa sigurnošću zaključiti da bi se događaji odvili drugačije da su vlasti postupile na drugačiji način, ESLJP je istaknuo da su nacionalne vlasti imale mogućnost počinitelju oduzeti oružje. Predmetna preventivna mjera čak je i razmatrana, ali u konačnici nije izvršena. Dodatno, poduzimanje mjere ne bi predstavljalo značajno zadiranje u prava počinitelja niti bi od nacionalnih vlasti zahtijevalo provođenje testa razmjernosti. Imajući na umu da se predmet podnositelja zahtjeva odnosio na rukovanje i posjedovanje vatrenog oružja, u kojem slučaju postoji dužnost države da uspostavi i primjeni rigorozan sustav kontrole koji ima zadaću smanjivanja opasnosti koja proizlazi iz takve aktivnosti, ESLJP je utvrdio da nacionalne vlasti nisu postupale dovoljno revno.
Slijedom navedenog ESLJP je utvrdio povredu materijalnog aspekta članka 2. Konvencije.
U odnosu na postupovni aspekt ovog članka, ESLJP je utvrdio da isti nije povrijeđen. Naime, istraga je provedena u skladu sa svim zahtjevima učinkovite istrage
[1]
. Nije bilo naznaka da je bila nedostatna ili pogrešna, niti je bilo spora oko njezinih zaključaka. Naime, podnositelji su samo prigovorili činjenici da je istragu provela policija, ali nisu doveli u pitanje njezinu učinkovitost. Osim toga vlada tužene države je imenovala neovisno povjerenstvo za istraživanje pucnjave koje je na kraju dalo preporuke čiji cilj je spriječiti ponavljanje ovakvih događaja.
31.571,97 EUR na ime imovinske štete Elmeri Kotilainen
2.086,34 EUR na ime troškova i izdataka
30.000,00 EUR na ime neimovinske štete svakom kućanstvu
6.818,56 EUR na ime troškova i izdataka svakom kućanstvu izuzev Elmeri Kotilainen
[1]
Istražne radnje moraju biti primjerene, nadležna tijela moraju biti ažurna u provođenju istrage te moraju uključiti obitelji preminule osobe, i istraga mora biti neovisna. Da bi bila “učinkovita”, istraga mora biti odgovarajuća, što znači da mora rezultirati utvrđivanjem činjenica i, kada je moguće, identifikacijom i kažnjavanjem odgovornih osoba.