Oferirea de re-publicare a acestui rezumat este exclusiv pentru a fi inclus în baza de date a Tribunalului. © Office of the Representative of the Republic of Croatia before the European Court of Human Rights. All rights reserved. Permisia de a re-publica acest rezumat a fost acordată numai în scopul includerii sale în baza de date a Tribunalului. © Office de l'Agent de la Republica Croația în fața Curții Europene a Drepturilor Omului. © L'Autorisation de republier ce résumé a été accordée dans le seul but de son inclusion dans la base de date a Tribunalului. © ČOVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK OVÁK
Pe 4 septembrie 2009, un colonel german K., care lucra pentru Forțele Internaționale de Asistență pentru Securitate (mai târziu: ISAF) sub mandatul Consiliului de Securitate al Națiunilor Unite (mai târziu: ONU), a fost atacat la momentul relevant de către echipa germană de reconstrucție Kunduz, printr-un atac aerian asupra a două petroliere de combustibil, care transportau rebeli taliban în Afganistan, rănind în timpul acestui atac civili și militari. În timpul acestui atac, doi dintre suspecții au fost uciși fără să depună cererea de asistență (de la 8 la 12 ani).
În plus, Parlamentul german a înființat o comisie de anchetă pentru a evalua, printre altele, dacă atacul aerian a fost în conformitate cu mandatul acordat de parlament forțelor armate germane, cu planificarea operațională și cu aplicarea ordinelor și normelor de acțiune. Comisia a finalizat ancheta pe 20 noiembrie 2011. Comisia a concluzionat că decizia colonelului K. Kojom a fost o lovitură aeriană fără sens, deoarece el a acționat în momentul relevant în conformitate cu cele mai bune cunoștințe și în scopul de a-și proteja soldații. PRIGOVORI Având în vedere art. 2 din Convenție, reclamantul solicită o anchetă fără motiv privind atacul de la 4 septembrie 2009, în care a fost găsit vinovat de faptul că numele său de CIPRENA nu este eficient, și că nu a avut o măsură de eficientă de a-și găsi un alt drept de atac împotriva unei decizii de stat privind o intervenție în justiție în temeiul articolului 30 din Convenția ESL (CTPV).
Primul caz există dacă, în sensul articolului 1, Convenția privind jurisdicția între Republica Federală Germania și reclamantul implică o obligație a statului de a satisface cerințele procedurale prevăzute la art. 2, în conformitate cu principiul că autoritățile de investigație sau de judecată ale unui stat contractant au competența de a efectua propria anchetă sau de a efectua propria procedură în legătură cu o moarte care a avut loc în afara jurisdicției acestuia, pe baza dreptului lor intern (de exemplu, în conformitate cu dispozițiile privind competența universală sau pe baza principiilor de personalitate activă sau pasivă), dacă ancheta sau procedura nu este suficient de amplă pentru a stabili o legătură de jurisdicție în sensul articolului 1.Convenția între statul în care se află o persoană care a suferit o moarte și care mai târziu va avea jurisdicția sa în cazul unei persoane care a suferit o moarte (deși nu este obligată să facă acest lucru în mod natural în cazul unei alte persoane în afara jurisdicției acestuia) (deși nu este obligată să facă acest lucru în cazul unei alte persoane în afara jurisdicției sale), în conformitate cu art. 24 din Convenție, nu este necesar să se dezvolte o anumită competență de jurisdicție în cazul unei persoane care a suferit o moarte în afara jurisdicției acestuia, în conformitate cu circumstanțelee specifice ale convenției).
190). aplicând principiile menționate mai sus în acest caz, Curtea Europeană a Justiției a cerut autorităților germane, în temeiul dreptului intern, să inițieze o anchetă penală privind moartea a doi purtători de cuvânt și a altor civili în legătură cu atacul aerian din 4 septembrie 2009., dar a subliniat, de asemenea, că specificul acestui caz este că sunt decese în care autoritățile germane au avut loc în contextul unei operațiuni militare extrateritoriale în cadrul mandatului acordat de o rezoluție a ONU, în afara teritoriului unui stat contractant la Convenție. Curtea Europeană a Justiției a luat în considerare, de asemenea, moartea unui stat membru care a fost ucis în cadrul unei operațiuni militare în domeniul convenției, de asemenea, a luat în considerare faptul că statele care se implică în acest caz au stabilit legături bijuridicționale în temeiul unei anchete în care s-ar putea pretinde că au jurisdicție primară asupra unui obiect militar în afara teritoriului convenției.
Având în vedere existența anumitor caracteristici speciale, Curtea Europeană a Justiției a concluzionat că în această cauză a fost stabilită o poziție juridică în sensul articolului 1 din Convenție în raport cu obligația progresivă a Germaniei de a efectua o anchetă eficientă în temeiul articolului 2 din Convenție. În primul rând, Germania nu este obligată, în conformitate cu dreptul umanitar internațional obișnuit, să investigheze obiectul unui atac aerian, deoarece nu se referă la responsabilitatea individuală a membrilor forțelor armate germane pentru infracțiunile de război. În al doilea rând, autoritățile afgane au avut dreptul să fie împiedicate, din motive justificate, de a executa o anchetă împotriva lui K. i. în cazul unui sergent de la Cernoburg. În al doilea rând, statele care acordă trupele lor o primă instanță de executare pentru infracțiunile de război sunt obligate să execute o anchetă competentă, iar celelalte statele care acordă trupele lor o primă instanță de executare pentru infracțiunile de război sunt obligate să execute o anchetă conform standardelor pe care le-au dat personalul militar al Statelor Unite (SPDV) pentru infracțiunile de război. În al doilea rând, autoritățile afgane au dreptul de a executa o anchetă împotriva unor infracțiuni de război.
V) pentru că moartea lor a avut loc în timpul luptelor armate extrateritoriale, iar autoritățile de investigație germane au fost supuse unor provocări și restricții care au afectat posibilitatea de a desfășura anumite anchete. V) pentru că au fost reînnoite anchetele, pentru a satisface cerințele art. 2. Convenția trebuie să fie dezvăluită, trebuie să fie efectuată în mod regulat, trebuie să fie independentă, iar autoritățile competente trebuie să permită celor mai apropiați rude să participe la anchetă, în măsura în care este posibil. V) pentru a permite anumite supraveghere publice a anchetei. V) pentru a permite anchetă, trebuie să fie determinate cerințele privind obiectul concret al fiecărei anchete. (a) pentru a determina obligația de a investiga, trebuie să fie obligatoriu să se aplice obligația de a investiga. V) pentru a determina dacă o anchetă este în mod independentă, trebuie să se stabilească în mod independent rezultatele.
Deoarece nu avea autorizații legale pentru a desfășura operațiuni de anchetă în Afganistan, procurorul general a putut să facă o evaluare subiectivă a responsabilității colonelului K. și a circumstanțelor obiective și a dovezilor materiale, cum ar fi înregistrările audio ale comunicațiilor radio relevante și imaginile termale ale camerelor infracrimine, care au fost imediat confiscate.În circumstanțe normale, stabilirea situației în care victima a fost ucisă prin folosirea forței letale este o dovadă standard a eficacității oricărei decizii privind un eveniment care implică un număr mare de victime.În această cauză, autoritatea a constatat că nu a putut stabili în mod rezonabil eficacitatea investigației, având în vedere că nu a fost stabilită o procedură de anchetă în conformitate cu cerințele art. 2 din Convenție.
În ceea ce privește cererea de urgență și de rezonabilitate, Curtea Europeană a Justiției a declarat deja în multe cazuri că pot exista obstacole sau dificultăți care împiedică progresul investigației într-o anumită situație, dar că o reacție rapidă a autorităților este esențială pentru siguranța publică și pentru menținerea încrederii publice și pentru respectarea statului de drept (Al-Skeini și dr. împotriva Regatului Unit, p. 167). În acest caz, autoritățile competente germane au început ancheta asupra atacului aerian imediat după ce s-a dovedit că există posibilitatea de a ucide civili, iar în continuare autoritățile competente nu au procedat la anchetă din cauza unor motive care ar fi fost considerate ca fiind neconvenționale.
În acest caz, sosirea unui membru al contingentului militar german ca să facă o cercetare inițială pe terenul de luptă în timpul ostilităților active ale conflictului armat extrateritorial.Deși ar fi mai bine să înceapă o evaluare la față nu a fost dovedită exclusiv de către germanica arme sub comanda colonelului K., echipa de anchetă a poliției militare germane nu a sosit încă la momentul în care a început procesul.Asigurarea participării unui membru al contingentului militar german a dus la o întârziere, deși a fost de caracter uman.Având în vedere că obligația progresivă pe baza articolului 2 trebuie interpretată în mod rezonabil în faptul că agenția de stat germană nu a fost materialul cercetării radicale pentru a efectua o anchetă radicala, faptul că un membru al poliției militare afgane a fost găsit fără dovezi a cărui calitate nu a fost confirmată de către agenția de anchetă germană a căutat un membru al grupului de anchetă.Agenția de anchetă a fost identificată în timpul atacului, dar nu a fost necesară o măsură de cercetare pentru a stabili dacă a fost implicat în atacurile din Afganistan.
În conformitate cu practica Curții Europene a Justiției, există un element suficient de control public asupra investigației sau a rezultatelor acesteia. Cu toate acestea, măsura în care anumite aspecte ale procedurii vor fi făcute publice depinde de circumstanțele cazului concret. De asemenea, rudele apropiate ale victimei trebuie să fie implicate în procedură în măsura în care este necesar pentru protecția intereselor sale legitime (Al-Skeini și dr. împotriva Regatului Unit, p. 167). În acest caz, reclamantul solicită în mod corespunzător înregistrarea în dosarul de investigație a sinuciderii sale.
De asemenea, nu au existat restricții sau restricții inutile în ceea ce privește accesul reclamantului la dosarul de anchetă. De asemenea, a fost rezonabil ca decizia de oprire a anchetei să nu fie publicată imediat sau comunicată părților afectate, ci să fie redactată mai întâi, având în vedere faptul că conținea informații militare confidențiale. Aspectele cheie ale deciziei au fost totuși publicate în comunicat. În țară, ancheta de atac aerian efectuată de Comisia de Investigații Parlamentare a asigurat un nivel ridicat de supraveghere publică.
© Ured zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava. Sva prava pridržana. Dopuštenje za ponovno objavljivanje ovog sažetka dano je isključivo u svrhu uključivanja u HUDOC bazu podataka Suda.
© Office of the Representative of the Republic of Croatia before the European Court of Human Rights. All rights reserved. Permission to re-publish this summary has been granted for the sole purpose of its inclusion in the Court’s database HUDOC.
© Bureau de l’Agent de la République de Croatie devant la Cour européenne des droits de l’homme. Tous droits réservés. L’autorisation de republier ce résumé a été accordée dans le seul but de son inclusion dans la base de données HUDOC de la Cour.
Njemačke vlasti provele su učinkovitu istragu smrtnog stradavanja sinova podnositelja zahtjeva te stoga nije povrijeđeno pravo na život u postupovnom smislu
Dana 4. rujna 2009. njemački pukovnik K., djelujući u Međunarodnim snagama za sigurnosnu pomoć (dalje: ISAF) pod mandatom Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda (dalje: UN) te zapovijedajući u relevantno vrijeme Pokrajinskim timom za obnovu Kunduz, naredio je zračni napad na dva tankera za gorivo, koja su oteli talibanski pobunjenici u Afganistanu, ubivši i ranivši pri tom pobunjenike i civile. Tijekom ovog napada smrtno su stradala i dva sina podnositelja zahtjeva (u dobi od 8 i 12 godina). Istražni tim regionalnog zapovjedništva Kunduz i istražni tim iz Masar-i-Sharifa proveli su odmah istragu na mjestu događaja, posjetili su bolnice i sela na tom području i razgovarali s nekoliko osoba. Istraga protiv pukovnika K. i prvog narednika pokrenuta je 12. ožujka 2010. i u Njemačkoj. Od 22. do 25. ožujka 2010. državni odvjetnik ispitao je dvojicu osumnjičenih i saslušao dva svjedoka koja su u relevantno vrijeme bila u zapovjednom centru baze u Kunduzu, te je analizirao prikupljene dokumente i video materijal iz aviona. Istraga je obustavljena 16. travnja 2010. zbog nepostojanja osnovane sumnje da je pukovnik K. počinio kazneno djelo Podnositelj zahtjeva podnio je 12. travnja 2010. kaznenu prijavu državnom odvjetništvu u Njemačkoj i tražio uvid u spis predmeta. Državno odvjetništvo obavijestilo ga je da je istraga obustavljena, te mu je odobren uvid u neklasificirane dijelove istražnog spisa i dostavljena odluka o obustavi istrage. Podnositelj zahtjeva podnio je zahtjev za preuzimanje kaznenog progona, koji je njemački sud odbio. Savezni ustavni sud odbio je ustavnu tužbu podnositelja zahtjeva s obrazloženjem da je provedena učinkovita istraga smrtnog stradavanja njegovih sinova. ISAF je proveo i vlastitu neovisnu istragu spornog događaja koja je okončana izvješćem od 26. listopada 2009., koje je klasificirano kao „povjerljivo NATO-ISAF“.
Nadalje, njemački parlament je 16. prosinca 2009. osnovao istražnu komisiju radi,
inter alia,
procjene je li zračni napad bio u skladu s mandatom koji je parlament dao njemačkim oružanim snagama, s operativnim planiranjem i primjenjivim naredbama i pravilima djelovanja. Komisija je 20. listopada 2011. završila svoju istragu i zaključila je da je odluka pukovnika K. Kojom je naredio zračni napad bila razumna jer je u relevantno vrijeme djelovao prema svom najboljem znanju i s ciljem da zaštiti svoje vojnike.
Pozivajući se na članak 2. Konvencije, podnositelj zahtjeva prigovarao je da istraga o zračnom napadu od 4. rujna 2009. godine u kojem su ubijeni njegovi sinovi nije bila učinkovita, kao i da nije imao na raspolaganju učinkovit domaći pravni lijek kojim bi osporio odluku državnog odvjetništva o obustavi istrage (članak 13. Konvencije). ESLJP je ispitao predmet samo temeljem postupovng aspekta čl.2. Konvencije.
OCJENA ESLJP-a
Vijeće Suda je ovaj predmet ustupilo na odlučivanje velikom vijeću sukladno članku 30. Konvencije.
Članak 1. Konvencije
ESLJP je na temelju načela navedenih u presudi
Güzelyurtlu i drugi protiv Cipra i Turske
[VV]
[1]
prvo ispitao postoji li u smislu članka 1. Konvencije „jurisdikcijska veza“ između Savezne Republike Njemačke i podnositelja zahtjeva koja podrazumijeva obvezu države da udovolji postupovnim zahtjevima iz članka 2. Sukladno tim načelima, ako istražna ili pravosudna tijela države ugovornice pokrenu vlastitu kaznenu istragu ili postupak u vezi sa smrću koja se dogodila izvan nadležnosti te države, na temelju svojeg domaćeg prava (npr. prema odredbama o univerzalnoj nadležnosti ili na temelju načela aktivnog ili pasivnog personaliteta), pokretanje te istrage ili tih postupaka dovoljno je za uspostavljanje jurisdikcijske veze u smislu članka 1. Konvencije između te države i srodnika žrtve koji kasnije pokreću postupak pred ESLJP-om (
Güzelyurtlu i drugi protiv Cipra i Turske
, st. 188.). Ako pak u državi ugovornici sukladno njezinom domaćem pravu nije pokrenuta istraga ili postupak u vezi sa smrću koja se dogodila izvan njezine nadležnosti, ESLJP utvrđuje može li se svejedno uspostaviti jurisdikcijska veza koja bi nametnula državi ugovornici postupovnu obvezu iz čl. 2. Konvencije. Iako će ta obveza prema članku 2. u načelu biti uspostavljena samo za državu ugovornicu pod čijom se jurisdikcijom osoba koja je smrtno stradala nalazi u trenutku smrti, ‘posebne značajke’ u nekom konkretnom slučaju mogu opravdati odstupanje od ovog pristupa prema načela razvijenim u presudi
Rantsev protiv Cipra i Rusije
[2]
, (st. 243-44.). Te ‘posebne značajke’ ESLJP nije definirao
in abstracto
, već one nužno ovise o posebnim okolnostima svakog pojedinog predmeta (
Güzelyurtlu i drugi protiv Cipra i Turske,
st. 190
).
Primjenjujući gore navedena načela na ovaj predmet, ESLJP je naveo da su njemačke vlasti temeljem domaćeg prava pokrenule kaznenu istragu smrti dvojice podnositeljevih sinova i drugih civila u vezi sa zračnim napadom 4. rujna 2009., no ujedno je istaknuo da je posebnost ovog predmeta to što su se smrtna stradavanja koja su istraživala njemačka tijela dogodila u kontekstu ekstrateritorijalne vojne operacije u okviru mandata danog rezolucijom UN-a, izvan teritorija država ugovornica Konvencije. ESLJP je također uzeo u obzir zabrinutost koju su izrazile tužena država i države koje su se umiješale u ovaj predmet da bi uspostavljanje „jurisdikcijske veze“ samo na temelju pokretanja istrage moglo imati obeshrabrujući učinak na pokretanje istraga na domaćoj razini smrti koje se dogode u ekstrateritorijalnim vojnim operacijama. Također, kada bi sama činjenica pokretanja domaće kaznene istrage o bilo kojoj smrti koja se dogodila bilo gdje u svijetu bila dovoljna za uspostavljanje jurisdikcijske veze, bez ikakvih dodatnih zahtjeva, to bi pretjerano proširilo opseg primjene Konvencije.
Uzimajući u obzir postojanje određenih „posebnih značajki“, ESLJP je zaključio da je u ovom predmetu uspostavljena „jurisdikcijska veza“ u smislu članka 1. Konvencije u odnosu na postupovnu obvezu Njemačke da provede učinkovitu istragu temeljem članka 2. Konvencije. Prvo, Njemačka je prema običajnom međunarodnom humanitarnom pravu bila obvezna istražiti predmetni zračni napad, budući da se odnosio na individualnu kaznenu odgovornost pripadnika njemačkih oružanih snaga za potencijalni ratni zločin. Drugo, afganistanske vlasti bile su spriječene, iz pravnih razloga, da same pokrenu kaznenu istragu protiv pukovnika K. i stožernog narednika. Ako pak države koje daju trupe ne primjenjuju kaznenu nadležnost za istraživanje navoda da je osoblje koje su oni dali ISAF-u (ili drugim multinacionalnim vojnim misijama) počinilo kaznena djela, to može dovesti do situacija nekažnjivosti. Treće, njemačke vlasti su prema domaćem pravu bile obvezne pokrenuti kaznenu istragu za, između ostalog, kazneno djelo ratnog zločina.
Članak 2. Konvencije
Ispitujući je li Njemačka ispunila svoju obvezu provođenja učinkovite istrage smrtnog stradavanja sinova podnositelja zahtjeva, ESLJP se rukovodio standardima uspostavljenim u vezi s istragama smrti u ekstrateritorijalnom oružanom sukobu (
A
l-Skeini i drugi protiv Ujedinjene Kraljevinve
[VV ] i
Jaloud protiv Nizozemske
[VV]). ESLJP je prihvatio da su zbog činjenice da su smrti nastupile tijekom aktivnih borbi u ekstrateritorijalnom oružanom sukobu njemačke istražne vlasti bile suočene s izazovima i ograničenjima koji su utjecali na mogućnost poduzimanja pojedinih istražnih radnji.
ESLJP je ponovio da istraga, kako bi zadovoljila zahtjeve čl. 2. Konvencije mora biti prikladna (odgovarajuća), mora biti provedena žurno, mora biti neovisna, a nadležna tijela moraju najbližim srodnicima, u mjeri u kojoj je to moguće, omogućiti sudjelovanje u istrazi. Potrebno je omogućiti i određeni javni nadzor istrage. Udovoljava li određena istraga ovim zahtjevima ovisi o okolnostima svakog konkretnog predmeta.
(a)
Prikladnost istrage
Istraga prvenstveno mora biti prikladna. To znači da mora biti sposobna dovesti do utvrđivanja činjenica, zaključka je li uporabljena sila bila opravdana u konkretnim okolnostima te do utvrđivanja identiteta i – ako je to primjereno – kažnjavanja odgovornih (
Al
‑
Skeini i dr. protiv Ujedinjene Kraljevine,
st. 166). To nije obveza rezultata, već obveza sredstava (
Nachova i dr. protiv Bugarske
[VV]
[3]
, st. 160).
Uzrok smrti podnositeljevih sinova i osoba(e) odgovorna(e) za to bili su poznati od početka istrage. Njemački državni odvjetnik utvrdio je da pukovnik K. nije bio kazneno odgovoran zato što je bio uvjeren, u vrijeme davanja zapovijedi za zračni napad, da civili nisu bili prisutni. Budući da nije imao zakonske ovlasti za poduzimanje istražnih radnji u Afganistanu, državni odvjetnik potkrijepio je subjektivnu procjenu odgovornosti pukovnika K. i objektivnim okolnostima i materijalnim dokazima, kao što su audio snimke relevantnog radio prometa i termalne slike iz infracrvene kamere, koje su odmah pribavljene. U normalnim okolnostima utvrđivanje točnog broja i statusa žrtava uporabe smrtonosne sile bio je bitan element svake učinkovite istrage događaja koji uključuje veliki broj žrtava. U ovom slučaju, činjenica da vlasti nisu utvrdile točan broj i status žrtava zračnog napada nije predstavljala nedostatak koji bi mogao dovesti u pitanje usklađenost istrage sa standardima Konvencije. S obzirom na prethodno navedeno, činjenice vezane uz zračni napad, uključujući proces donošenja odluka koji je doveo do zapovijedi pukovnika K, utvrđene su na temeljit i pouzdan način kako bi se utvrdila zakonitost uporabe smrtonosne sile. Štoviše, s obzirom na to da je Savezni ustavni sud, koji je izričito utvrdio da je istraga bila u skladu sa standardima iz članka 2. Konvencije mogao poništiti odluku o obustavi kaznene istrage, podnositelj zahtjeva imao je na raspolaganju pravni lijek za osporavanje učinkovitost istrage.
(b)
Žurnost, razumna brzina i neovisnost istrage
Što se tiče zahtjeva žurnosti i razumne brzine, ESLJP je već u mnogim predmetima naveo da mogu postojati prepreke ili poteškoće koje sprečavaju napredak u istrazi u određenoj situaciji, ali da je brzi odgovor vlasti ključan za javni red i mir te očuvanje povjerenja javnosti u to da se vlast pridržava vladavine prava (
Al-Skeini i dr. protiv Ujedinjene Kraljevine,
st. 167.). U ovom predmetu, nadležne njemačke vlasti započele su istragu o zračnom napadu, odmah nakon što se saznalo za mogućnost pogibije civila, a i daljnje postupanje nadležnih tijela nije kasnilo u mjeri zbog koje bi se smatralo da je istraga bila neučinkovita.
Da bi se istraga o navodnom nezakonitom usmrćenju neke osobe od strane predstavnika države mogla smatrati učinkovitom, osobe koje provode istragu moraju biti neovisne od onih za koje se tvrdi da su sudjelovali u događajima. Neovisnost podrazumijeva ne samo hijerarhijsku ili institucionalnu neovisnost, već i praktičnu (
Al-Skeini i dr. protiv Ujedinjene Kraljevine
, st. 167.). U ovom predmetu, dolazak pripadnika njemačkog vojnog kontingenta kako bi obavili početno pretraživanje terena dogodio se za vrijeme aktivnih neprijateljstava ekstrateritorijalnog oružanog sukoba. Iako bi bilo bolje da početnu procjenu na licu mjesta nije provela isključivo njemačka vojska pod zapovjedništvom pukovnika K., istražni tim njemačke vojne policije još nije stigao u vrijeme kada je početna procjena obavljena. Osiguravanje sudjelovanja potonjeg bi stoga rezultiralo kašnjenjem, iako manjeg karaktera. Uzimajući u obzir da se postupovna obveza temeljem članka 2. mora razumno tumačiti i da njemačko državno odvjetništvo nije imalo zakonske ovlasti za poduzimanje istražnih radnji u Afganistanu, činjenica da je njemačka vojna policija bila pod cjelokupnim zapovjedništvom njemačkog vojnog kontingenta nije utjecala na njihovu neovisnost do te mjere da bi to umanjilo kvalitetu njihovih istraga.
Nasuprot tome, pukovnik K. nije trebao biti uključen u istražne radnje u Afganistanu s obzirom na to da se istraga ticala njegove vlastite odgovornosti u vezi s naređivanjem zračnog napada. Ipak, to nije učinilo istragu neučinkovitom. Naime, utvrđenje njemačkog državnog odvjetništva da pukovnik K. nije bio kazneno odgovoran prvenstveno se temeljilo na nalazu u pogledu
mens rea-e pukovnika K.
u vrijeme davanja zapovijedi za zračni napad, što je bilo potkrijepljeno materijalnim dokazima.
(c)
Nadzor javnosti i sudjelovanje bliskih srodnika u istrazi
Sukladno praksi ESLJP-a, mora postojati dostatan element kontrole javnosti istrage ili njezinih rezultata. Međutim, u kojoj mjeri će pojedini aspekti postupka biti javni ovisi od okolnostima konkretnog slučaja. Također, najbliži srodnici žrtve moraju biti uključeni u postupak u onoj mjeri u kojoj je to potrebno radi zaštite njegovih legitimnih interesa (
Al-Skeini i dr. protiv Ujedinjene Kraljevine
, st. 167.).
U ovom predmetu podnositelj je u travnju 2010. podnio kaznenu prijavu u vezi sa smrću svoja dva sina i zatražio uvid u istražni spis. Državni odvjetnik obustavio je istragu četiri dana kasnije, a da nije saslušao podnositelja zahtjeva niti omogućio njegovom odvjetniku pristup spisu. To istragu nije učinilo manjkavom jer podnositelj zahtjeva i njegov odvjetnik ne bi bili u poziciji pružiti dodatne informacije relevantne za utvrđivanje kaznene odgovornosti pukovnika K. Nadalje, državni odvjetnik je pregledao naknadne podneske podnositelja zahtjeva i odbacio ih kao neosnovane. Da su podnositeljeve izjave sadržavale nove dokaze ili dovele do toga da se postojeći dokazi sagledaju u drugačijem svjetlu, to bi moglo dovesti do ponovnog otvaranja istrage. U tom bi slučaju podnositelj zahtjeva imao priliku utjecati na istragu.
Isto tako nije bilo nepotrebnih ograničenja ili odgoda u pogledu pristupa podnositelja zahtjeva istražnom spisu. Također je bilo razumno što odluka o obustavi istrage nije odmah objavljena ili uručena oštećenim stranama, nego je prvo redigirana, s obzirom na to da je sadržavala povjerljive vojne podatke. Ključni aspekti odluke ipak su objavljeni u priopćenju.
I na kraju, istraga o zračnom napadu koju je provelo parlamentarno istražno povjerenstvo osigurala je visoku razinu javnog nadzora.
Slijedom gore navedenog, ESLJP je zaključio da je istraga koju su provela njemačka nadležna tijela bila učinkovita te da nije došlo do povrede postupovnog aspekta čl. 2. Konvencije.
[1]
Sažetak presude dostupan je na
hrvatskom jeziku
.
[2]
Sažetak je dostupan na
hrvatskom jeziku
.
[3]
Sažetak presude je dostupan na
hrvatskom jeziku
.