Oferta de republică a Republicii Croația în fața Curții Europene a Drepturilor Omului. Toate drepturile rezervate. Permisia de a republica acest rezumat este acordată exclusiv în scopul includerii în baza de date a Curții HUDOC. © Office of the Representative of the Republic of Croatia before the European Court of Human Rights. All rights reserved. Permisia de a republica acest rezumat a fost acordată numai în scopul includerii sale în baza de date a Curții HUDOC. © Office de l'Agent de la Republica Croația în fața Curții Europene a Drepturilor Omului. Toate drepturile rezervate. L'autorisation de republier ce résumé a été accordée dans le seul but de son inclusion dans la base de date a Curții HUDOC. © BEATREV PRESENTE de la IUDEA IUDEA GUDOC. PROTIVATORUL PRIVATORUL PRIVATORUL PRIVATOR OVELIE ZIVETORIE ZIVETIE ZIVETIE ZIVETIE ZIVETIE ZIVETIE ZIVETIE ZIVETIE ZIVETIE ZIVETIE ZIVETIE ZIVETIE ZIVETIE ZIVETIE ZIVETIE ZIVETIE ZIVETIE ZIVETIE ZIVETIE ZIVETIE ZIVETIE ZIVETIE ZIVETIE ZIVETIE ZIVETIE ZIVETIE ZIVETIE ZIVETIE ZIVETIE ZIVETIE ZIVETIE ZIVETIE ZIVETIE ZIVETIE ZIVETIE ZIVETIE ZIVETIE ZIVETIE ZIVETIE ZIVETIE ZIVETIE ZIVĂ 29.03.2015.
Podnositeljice, un cetățean bulgar de naționalitate evreiască, a acuzat-o pe domnul Siderova pentru că a purtat propagandă extremă și xenofobă împotriva comunității evreiești din Bulgaria. Ca unul dintre fondatorii și conducătorii partidului naționalist extrem de dreapta Ataka, domnul Siderov a devenit deputat în Parlamentul bulgar în 2005, 2006 și 2006 și a fost candidat la alegerile prezidențiale, în care a trecut la al doilea tur. Ca fost politician, domnul Siderov a folosit diverse platforme articole de ziar, cărți, emisiunea de televiziune pe care o modera, discursuri ale ale alegeriale în Parlament biografia biografia propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda propaganda
În sensul articolului 8 din Convenție, Curtea a respins obiecția guvernului bugar de a-și susține că cererea lor reprezintă o actio popularis. Nu, pentru a-și aprecia competența reală, Curtea a examinat dacă declarațiile publice negative despre un grup social pe care îl consideră că influențează principiile vieții private ale membrilor acestuia au avut un impact serios asupra vieții sociale ale anumitor grupuri, în sensul articolului 8 din Convenție. În sensul articolului 8 din Convenție, Curtea a respins obiecția precedentă a Guvernului bugar de a-și susține că cererea lor reprezintă o actio popularis.
Deși ECHR nu a oferit o listă completă a factorilor decisivi pentru a decide dacă respectarea articolului 8 din Convenție în cazurile în care declarațiile publice despre un anumit grup etnic duc la încălcarea dreptului la viața privată a membrilor săi, ECHR a menționat factorii relevanți în orice caz, printre care: caracteristicile grupului - precum mărimea sa, nivelul de omogenitate, gradul de stigmatizare și de discriminare față de societate în general; prețurile pe care le conțin declarațiile negative despre grupul persoanele care pot transmite un stereotip negativ despre grupul și care pot transmite un stereotip concret; condițiile în care declarațiile lor pot fi interpretate în mod negativ; condițiile în care autorul nu poate utiliza bugetarienii (Bugetarienii) pentru a prezenta identitatea sa, precum și condițiile în care aceștia pot fi prezenți în mod specific în statutul lor geografic.
Deși se pare că cărțile nu au fost în marea atenție, faptul că Siderov a devenit mai târziu președinte al unui partid politic și a fost al doilea în alegerile prezidențiale în care a obținut peste 20% din totalul voturilor, a contribuit semnificativ la greutatea declarațiilor sale.Pentru a proteja drepturile individuale, ESLJP a analizat mai multe factori, cum pot fi protejate drepturile individuale și interacțiunea lor, prin intermediul unor date colective din contextul social în care au fost făcute declarațiile.Siderova a concluzionat că declarațiile subiectului au fost de natură să afecteze negativ sentimentele de identitate publică, atunci când au fost făcute cu respect pentru demnitatea minoritară a evreilor.
Prin urmare, principala întrebare care se pune în fața autorităților naționale este cum să se stabilească un echilibru echitabil între dreptul garantat de art. 8 din Convenție pe de o parte și dreptul garantat de art. 10 din Convenție pe de altă parte. Cu toate acestea, autoritățile naționale se bucură de o anumită libertate de proces, iar Curtea Europeană de Justiție va adopta decizia lor la fel cum a făcut-o după ce a testat măsura de proporționalitate stabilită în conformitate cu practica germană a Curții Europeană de Justiție. În această cauză, instanțele nu au protejat în mod corespunzător dreptul pe care îl reprezintă în declarația sa, chiar dacă domnul Siderov este cel care a făcut-o. Deși au declarat că au beneficiat de un drept legitim în ceea ce privește declarațiile sale, Curtea Europeană de Justiție a declarat că nu au primit nicio obligație legitimă în ceea ce privește dreptul de a se pronunța în chestiuni de interes public.
În consecință, instanțele bulgare nu au evaluat corect toate circumstanțele care au fost relevante pentru subiect și nu au testat corect testul de distanță, în conformitate cu practica Curții Europene a Justiției și a Justiției. În plus, având în vedere declarația doamnei Siderova, care a fost antisemită în sensul său, instanțele bulgare au propus, în timpul testului de distanță, să atragă atenția asupra obligației care decurge din art. 14 din Convenție, și anume obligația de prevenire a discriminării rasiale. Prin urmare, instanțele bulgare, refuzând cererea reclamantului de protecție juridică împotriva declarațiilor discriminatorii, au propus îndeplinirea obligației sale de protecție a dreptului la viață privată.
© Ured zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava. Sva prava pridržana. Dopuštenje za ponovno objavljivanje ovog sažetka dano je isključivo u svrhu uključivanja u HUDOC bazu podataka Suda.
© Office of the Representative of the Republic of Croatia before the European Court of Human Rights. All rights reserved. Permission to re-publish this summary has been granted for the sole purpose of its inclusion in the Court’s database HUDOC.
© Bureau de l’Agent de la République de Croatie devant la Cour européenne des droits de l’homme. Tous droits réservés. L’autorisation de republier ce résumé a été accordée dans le seul but de son inclusion dans la base de données HUDOC de la Cour.
Propust bugarskih sudova
da pravno zaštite podnositeljice židovske narodnosti
od antisemitskih izjava čelnika političke stranke
povrijedio je njihovo pravo na poštovanje privatnog života
Podnositeljice zahtjeva, bugarske državljanke židovske narodnosti tužile su g. Siderova zbog provođenja ekstremne i ksenofobne propagande protiv židovske zajednice u Bugarskoj. Kao jedan od osnivača i čelnik ekstremno desne nacionalističke stranke Ataka, g. Siderov postao je zastupnik u bugarskom parlamentu 2005., a 2006. bio je i kandidat na predsjedničkim izborima na kojima je prošao u drugi krug. Kao političar te bivši novinar, g. Siderov koristio je razne platforme – novinske članke, knjige, televizijsku emisiju koju je moderirao, izborne skupove te govore u parlamentu – kako bi provodio radikalnu kampanju protiv židovske manjine. Podnositeljice zahtjeva su protiv g. Siderova, sukladno odredbama Zakona o zabrani diskriminacije, pokrenule građanski postupak smatrajući da predmetno postupanje predstavlja uznemiravanje i poticanje na diskriminaciju manjine u Bugarskoj te zahtijevale sudsku zabranu takvog postupanja i ispriku. No bugarski sudovi, na svim instancama, odbili su tužbu podnositeljica dajući prvenstvo tuženikovoj slobodi misli i izražavanja.
Pred ESLJP-om podnositeljice zahtjeva prigovorile su da su bugarski sudovi odbivši njihovu tužbu da se g. Siderovu zabrani daljnje uznemiravanje i poticanje na diskriminaciju židovske manjine, povrijedili njihova prava zajamčena člancima 8. i 14. Konvencije.
OCJENA ESLJP-a
Dopuštenost i primjenjivost
S obzirom da ESLJP nije dvojio da su podnositeljice bile pogođene samom činjenicom da su bugarski sudovi odbili udovoljiti njihovom tužbenom zahtjevu i zabraniti g. Siderovu daljnje uznemiravanje i poticanje na diskriminaciju, ESLJP je odbio prethodni prigovor bugarske vlade da njihov zahtjev predstavlja
actio popularis
. No, kako bi ocijenio svoju stvarnu nadležnost ESLJP je u predmetu podnositeljica morao ispitati mogu li se negativne javne izjave o nekoj društvenoj skupini smatrati utjecajem na privatni život pojedinih članova te skupine do te mjere da aktiviraju primjenu članka 8. Konvencije. U tom smislu, ESLJP je istaknuo da su osnovna načela za primjenu članka 8. Konvencije istaknuta u predmetu
Aksu protiv Turske
[VV] (stavak 58.)
[1]
, u kojem je ESLJP utvrdio da se članak 8. Konvencije primjenjuje kada negativni stereotipi o grupi
dosegnu određenu razinu ozbiljnosti
i sposobni su utjecati na osjećaj identiteta etničke ili društvene skupine, njihov osjećaj vlastite vrijednosti te samopouzdanje. No kako ESLJP u citiranoj presudi nije izričito artikuliralo čimbenike koji definiraju taj pravni standard, ESLJP je služeći se generalnim načelom da negativne posljedice i radnje, u smislu prava na privatni život, moraju
dosegnuti određeni stupanj ozbiljnosti
(
Denisov protiv Ukrajine
[VV], stavci 92.-93.), tom zadatku pristupio u predmetu podnositeljica.
Iako ESLJP nije ponudio zatvoreni popis odlučnih čimbenika za odlučivanje o primjenjivosti članka 8. Konvencije u predmetima u kojima se ispituje jesu li javne izjave o nekoj etničkoj skupini dovele do povrede prava na privatni život njezinih članova, ESLJP je istaknuo da relevantni čimbenici u svakom slučaju uključuju:
Karakteristiku grupe - poput njezine veličine, razinu homogenosti, njezinu ranjivost i povijesnu stigmatizaciju, i njezinu poziciju u odnosu na društvo u cjelini;
Precizan sadržaj negativnih izjava o grupi – osobito stupanj do kojeg bi one mogle prenijeti negativan stereotip o grupi kao cjelini i konkretan sadržaj tog stereotipa;
Oblik i kontekst u kojem su izjave dane, njihov doseg (koji može ovisiti o tome gdje i kako su dane), položaj i status njihova autora te opseg u kojem se može smatrati da su utjecale na ključni aspekt identiteta i dostojanstva grupe.
U predmetu podnositeljica, sadržaj osporavanih javnih izjava g. Siderova odnosio se na židovsku manjinu u Bugarskoj, koja neupitno povijesno i geografski (u Europi uključujući i Bugarskoj), predstavlja ranjivu skupinu. Također, sam sadržaj izjava, iako se dijelom oslanjao na konkretne činjenice, predstavljao je istrošene i uobičajene antisemitske fraze, iznesene s ciljem ocrnjivanja Židova. Izjave kojima se poriče Holokaust ili ga se prezentira kao sredstvo iznuđivanja financijskih sredstava, ESLJP je u svojoj praksi opetovano okarakterizirao kao antisemitske i ksenofobe, koje potiču na rasnu mržnju i netrpeljivost prema židovskoj manjini (
Williamson protiv Njemačke
, stavak 26
.,
Perincek protiv Švicarske
[VV], stavak 253.). Iz perspektive dosega samih izjava, ESLJP je posebno istaknuo izjave koje je g. Siderov iznio u svoje dvije knjige. Iako se čini da knjige nisu bile u velikom opticaju, činjenica da je g. Siderov kasnije postao predsjednik političke stranke u usponu te da je bio drugi na predsjedničkim izborima na kojima je dobio preko 20% ukupno danih glasova, značajno je doprinijelo težini njegovih izjava.
Slijedom navedenog, ESLJP je ocjenjujući sve čimbenike, kako pojedinačno tako i njihovo međudjelovanje, kroz cjelokupni kontekst i društvenu klimu u kojoj su izjave g. Siderova dane, zaključio da su predmetne izjave bile sposobne utjecati na osjećaj identiteta, samopouzdanja i dostojanstva židovske manjine u Bugarskoj. Posljedično, utjecaj izjava na privatni život podnositeljica dosegnuo je dovoljan stupanj ozbiljnosti da bi članak 8. Konvencije bio primjenjiv.
Osnovanost
Primjena članka 8. Konvencije može od nacionalnih vlasti zahtijevati provođenje pozitivnih obveza kojima je svrha zaštita prava na privatni život čak i kada su u pitanju odnosi između samih pojedinaca. Kako je prethodno već istaknuto, kada je riječ o javnim izjavama koje potiču negativne stereotipe o pojedinoj grupi u mjeri u kojoj se može reći da one utječu na privatni život članova grupe, nacionalne vlasti moraju pojedincima osigurati pravnu zaštitu (
Aksu protiv Turske
[VV], stavci 61. i 81.). No, nacionalne vlasti moraju voditi računa i o pravima drugih, konkretnije o slobodi izražavanja autora izjava. Stoga, glavno pitanje koje se postavlja pred nacionalne vlasti postaje, kako uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava koja se jamče člankom 8. Konvencije s jedne strane te člankom 10. Konvencije s druge. Pritom, nacionalne vlasti uživaju određenu slobodu procjene, no ESLJP će njihovu odluku prihvatiti samo ako je ona uslijedila nakon provedenog testa razmjernosti koji je u skladu s utvrđenom praksom ESLJP-a.
U ovom predmetu bugarski sudovi nisu pravilno ocijenili smisao i puninu izjava koje je g. Siderov dao. Iako su priznali intenzitet i žestinu njegovih izjava, bugarski sudovi izjave su cijenili samo kao dio legitimne rasprave o pitanjima javnog interesa. No, u predmetu podnositeljica lako se moglo vidjeti da su osporene izjave imale za cilj omalovažavanje i ocrnjivanje židovske manjine te raspirivanje predrasuda i mržnje prema njima. Naime, iako izjave o pitanjima javnog interesa uživaju veliku zaštitu članka 10. Konvencije (
Perincek protiv Švicarske
[VV], stavak 230.), kao i politički govori predstavnika u parlamentu (
Karacsony i drugi protiv Mađarske
[VV] stavak 137.), sukladno praksi ESLJP-a izjave koje predstavljaju govor mržnje te su u suprotnosti s demokratskim vrijednostima Konvencije zaslužuju slabu ili nikakvu zaštitu jer sloboda govora čak i u parlamentu nije neograničena već nosi sa sobom obveze i odgovornosti (
Pastors protiv Njemačke
, stavak 47.). Posljedično, bugarski sudovi nisu ispravno ocijenili sve okolnosti koje su bile važne za predmet te nisu ispravno proveli test razmjernosti, a u skladu s praksom ESLJP. Dodatno, imajući u vidu da su izjave g. Siderova u svojoj namjeri bile antisemitske, bugarski sudovi su pri provođenju testa razmjernosti propustili obratiti pozornost i na obveze koje proizlaze iz članka 14. Konvencije, to jest obvezu sprječavanja rasne diskriminacije.
Stoga su bugarski sudovi odbivši zahtjev podnositeljica za pravnom zaštitom od diskriminatornih izjava, propustili ispuniti svoju pozitivnu obvezu zaštite prava podnositeljica na privatni život. Slijedom svega navedenog, došlo je do povrede članka 8. u svezi s člankom 14. Konvencije.
2.750 EUR na ime troškova
[1]
Prijevod presude dostupan na
hrvatskom jeziku